(javni čas)
Učenici drugog razreda su sa svojim profesorkama Sonjom Pantović i Oliverom Arizanović organizovali predstavu-performans u okviru javnog časa pod nazivom "Romantizam iz drugog ugla" i na zanimljiv i manje poznat način predstavili ovaj književno-umetnički pokret.
Ovo je zapravo bio čas sačinjen iz dve celine, odnosno priče o srpskom i engleskom romantizmu.
Učenici, članovi sekcije za engleski jezik, pripremili su svoj deo časa sa svojom profesorkom Sonjom Pantović, dok je druga grupa učenika uobličila priču o srpskom romantizmu sa profesorkom Oliverom Arizanović.
Za javni čas „Romantizam iz drugog ugla“ učenici II razreda su kroz niz projektnih aktivnosti prvo, prema istraživačkim zadacima, prikupili anegdotski materijal o predstavnicima romantizma i predstavili ga na sastancima literarne sekcije, zatim su, pod vođstvom profesorke, tokom više časova osmislili dramski scenario, i izabrali kompozicije nastale po tekstovima srpskih romantičara, koje će ugraditi u scenski prikaz.
Tako je nastao čas predstava na kome đaci podučavaju profesore i svoje vršnjake na zanimljiv način predstavljajući ovaj književno-umetnički pokret.
Kroz aktivnost su predstavljeni: Branko Radičević, Jovan Jovanović Zmaj, Đura Jakšić i Šandor Petefi, a u čas su ugrađene kompozicije nastale po tekstovima ovih romantičara, koje su inače javnosti poznate, ali ne kao pesme romantičra, nego se o njima promišlja kao strogradskim ili izvornim narodnim pesmama. Početak performansa je organizovan kroz upitnik za publiku, neku vrstu testa kojim đaci proveravaju znanje svojih nastavnika, a u njega su takođe ugrađene muzičke sekvence.
Naime, publika je dobila test u štampanom obliku i popunjavala ga je na početku aktivnosti tako što posle odslušane muzičke sekvence iz kompozicije, nastale na osnovu nekog od tekstova ovih romantičara, u izvođenju kreativnog đačkog ansambla, ima zadatak da navede naziv i autora pesme.
Očekivano je i empirijski potvrđeno da su mnogi ogovori netačni ili nepreciznii. Test, naravno, nije za ocenu, to ispitanici saznaju posle provere znanja, a učenici-ispitivači ga ne uzimaju. On dobija funkciju mernog instrumenta za svakog polaznika kursa, odnosno člana publike, koji će na kraju evaluirati svoj napredak u učenju od početnog momenta do kraja predstave.
Tu počinje učenje, tačnije predstava u kojoj se učenici iz uloge nekog od pesnika obraćaju publici i na duhovit način pričaju svoju storiju na osnovu koje je nastala neka konkretna pesma, a onda se ta pesma izvodi kao muzička kompozicija.
Čitava priča bila je scenski povezana sa boemskim abijentom i začinjena humorom i muzikom.
Ovo podučavanje, na zabavan i duhovit način, o malo poznatim činjenicama o predstavnicima srpskog romantizma, kod publike pokreće potrebu da dodatno istražuje i uči.
Sam rad na ovoj predstavi unapređdio je komunikacijske kompetencije đaka, kritičko mišljenje, saradnju i kreativnost i bio je lepo iskustvo za publiku, ali i za sve one koji su učestvovali u njegovom kreiranju.
Učenici drugog razreda su sa svojim profesorkama Sonjom Pantović i Oliverom Arizanović organizovali predstavu-performans u okviru javnog časa pod nazivom "Romantizam iz drugog ugla" i na zanimljiv i manje poznat način predstavili ovaj književno-umetnički pokret.
Ovo je zapravo bio čas sačinjen iz dve celine, odnosno priče o srpskom i engleskom romantizmu.
Učenici, članovi sekcije za engleski jezik, pripremili su svoj deo časa sa svojom profesorkom Sonjom Pantović, dok je druga grupa učenika uobličila priču o srpskom romantizmu sa profesorkom Oliverom Arizanović.
Za javni čas „Romantizam iz drugog ugla“ učenici II razreda su kroz niz projektnih aktivnosti prvo, prema istraživačkim zadacima, prikupili anegdotski materijal o predstavnicima romantizma i predstavili ga na sastancima literarne sekcije, zatim su, pod vođstvom profesorke, tokom više časova osmislili dramski scenario, i izabrali kompozicije nastale po tekstovima srpskih romantičara, koje će ugraditi u scenski prikaz.
Tako je nastao čas predstava na kome đaci podučavaju profesore i svoje vršnjake na zanimljiv način predstavljajući ovaj književno-umetnički pokret.
Kroz aktivnost su predstavljeni: Branko Radičević, Jovan Jovanović Zmaj, Đura Jakšić i Šandor Petefi, a u čas su ugrađene kompozicije nastale po tekstovima ovih romantičara, koje su inače javnosti poznate, ali ne kao pesme romantičra, nego se o njima promišlja kao strogradskim ili izvornim narodnim pesmama. Početak performansa je organizovan kroz upitnik za publiku, neku vrstu testa kojim đaci proveravaju znanje svojih nastavnika, a u njega su takođe ugrađene muzičke sekvence.
Naime, publika je dobila test u štampanom obliku i popunjavala ga je na početku aktivnosti tako što posle odslušane muzičke sekvence iz kompozicije, nastale na osnovu nekog od tekstova ovih romantičara, u izvođenju kreativnog đačkog ansambla, ima zadatak da navede naziv i autora pesme.
Očekivano je i empirijski potvrđeno da su mnogi ogovori netačni ili nepreciznii. Test, naravno, nije za ocenu, to ispitanici saznaju posle provere znanja, a učenici-ispitivači ga ne uzimaju. On dobija funkciju mernog instrumenta za svakog polaznika kursa, odnosno člana publike, koji će na kraju evaluirati svoj napredak u učenju od početnog momenta do kraja predstave.
Tu počinje učenje, tačnije predstava u kojoj se učenici iz uloge nekog od pesnika obraćaju publici i na duhovit način pričaju svoju storiju na osnovu koje je nastala neka konkretna pesma, a onda se ta pesma izvodi kao muzička kompozicija.
Čitava priča bila je scenski povezana sa boemskim abijentom i začinjena humorom i muzikom.
Ovo podučavanje, na zabavan i duhovit način, o malo poznatim činjenicama o predstavnicima srpskog romantizma, kod publike pokreće potrebu da dodatno istražuje i uči.
Sam rad na ovoj predstavi unapređdio je komunikacijske kompetencije đaka, kritičko mišljenje, saradnju i kreativnost i bio je lepo iskustvo za publiku, ali i za sve one koji su učestvovali u njegovom kreiranju.