(Pesma pohvaljena na literarnom konkursu Ekonomske škole iz Niša u kampanji „Stop nasilju“) Nekada si pravio papirne avione I bacao ih da polete, Sad si odrastao čovek, Nisi više dete. Nekada si sa drugovima vozio autiće, A sada zajedno idete na piće. Časovi detinjstva baš brzo prolete I ođednom gledaš u sopstveno dete. A čoveka bez deteta nema Ni deteta bez čoveka nije, U tome se krije Ključ i brava života sama. Po svim je pravima i pravilima Da i tvoje dete bezbrižnost ima. I činiš sve da bude tako, Iako, svestan si, nije lako. Gađaš životne ciljeve kao mete Za tobom korača dete, U tebi treperi dete. A čoveka bez deteta nema, Ni deteta bez čoveka nije Života drama U tome je. Sećaš se bacao si papirne avione da lete, I sada zaigra se u tebi dete, I iz sećanja te dozove dete, A život plete li plete. Monika Miljkovi IVE1 |
0 Comments
Leave a Reply. |
AutorOlivera Arizanović, nastavnik srpskog jezika i književnosti u Ekonomskoj školi u Nišu u koautorstvu sa svojim učenicima projekti
Archives
November 2022
|