Dame i gospodo, većina od nas neposredno ili posredno učestvovala je u raspravama vezanim za pojam demokratija. Nameće mi se pitanje: Koliko je onih koji zaista shvataju ono o čemu govore? Verujte mi, nema ih mnogo. I zato, pitanje svih pitanja glasi: Šta je to demokratija?
Ako pogledamo unazad, videćemo generacije nezadovoljnih ljudi, armije onih, koji i pored prava glasa i mogućnosti da odlučuju o tome, u kakvom će društvu živeti, mira ne nalaze. Sigurno su vam poznate takve priče, slušamo ih svakodnevno u prevozu, školi, kod kuće, na ulici, priče su iste, samo akteri različiti. Naravno tu su i oni koji samo sede i čekaju.
Srbija je zemlja čekanja, ovde se čeka u redu u pošti, čeka se plata, penzija, čeka se neko bolje sutra, čekamo Godoa, Isusa, Budu...
Nedavno sam čuo deo razgovora dvoje sredovečnih ljudi. Prosedi gospodin je afektirao: „Zar je to sistem za koji sam se borio, protestvovao, izlazio na ulice? Očekujem da ispune obećanja, očekujem da mi vrate pravo na život!“
Mi smo nebeski narod, hranimo mi svoju sujetu, a vrlo često zaboravljamo da hodamo ili nas na pola puta zabole noge, umorimo se, a finiš nam tek predstoji. U stilu razmaženog deteta očekujemo veću igračku od one koju posedujemo. I baš tu je kamen spoticanja, ali i razlog zbog kojeg ja danas, stojim ovde pred vama.
Hajde da ne čekamo više! Demokratija počinje ovde i sada! Demokratija je vladavina naroda, a nord to ste vi gospođo u trećem redu, vi devojko vedrog osmeha, vi mladiću ozbiljnog pogleda, gospodo u žiriju, svi mi u ovoj sali. Svaki naš korak put je u demokratiju. Kucnuo je čas da preispitamo sebe: Zašto smo nezadovoljni? Pitanje nije šta neko može učiniti za nas, pitanje je šta mi sami možemo učiniti. Zadatak je za svakog među nama da postane za nijansu bolji u onome, u čemu je već dobar i upotrebi svoju volju, istrajnost, umeće, da iz dobrog poristekne bolje, da iz kvalitetnog dođemo do kvalitetnijeg. Naravno, u našoj zemlji ima dosta problema, ali hajde da svako od nas reši deo problema i pomogne sebi, pa onda možemo očekivati od budućnosti da će nam biti naklonjena. Posle prvog koraka dolazi drugi, posle drugog treći, svaki novi dan je prilika da učinimo nešto novo, nešto pozitivno. Voleo bih da se svako od nas svake večeri pred spavanje zapita: Šta sam danas uradio dobro, a šta loše? I Šta bih mogao da uradim sutra kako bih ovo loše ispravio? Pozivam vas da zavrnemo rukave i prionemo na posao. Demokratija je izazov, put sa mnogo prepreka, a na tom putu prvo smo sami sebi najveći protivnici. Ali, ja sam optimista, ja verujem i spreman sam.
A da li ste vi?
Miloš Pavlović IVe2
Ako pogledamo unazad, videćemo generacije nezadovoljnih ljudi, armije onih, koji i pored prava glasa i mogućnosti da odlučuju o tome, u kakvom će društvu živeti, mira ne nalaze. Sigurno su vam poznate takve priče, slušamo ih svakodnevno u prevozu, školi, kod kuće, na ulici, priče su iste, samo akteri različiti. Naravno tu su i oni koji samo sede i čekaju.
Srbija je zemlja čekanja, ovde se čeka u redu u pošti, čeka se plata, penzija, čeka se neko bolje sutra, čekamo Godoa, Isusa, Budu...
Nedavno sam čuo deo razgovora dvoje sredovečnih ljudi. Prosedi gospodin je afektirao: „Zar je to sistem za koji sam se borio, protestvovao, izlazio na ulice? Očekujem da ispune obećanja, očekujem da mi vrate pravo na život!“
Mi smo nebeski narod, hranimo mi svoju sujetu, a vrlo često zaboravljamo da hodamo ili nas na pola puta zabole noge, umorimo se, a finiš nam tek predstoji. U stilu razmaženog deteta očekujemo veću igračku od one koju posedujemo. I baš tu je kamen spoticanja, ali i razlog zbog kojeg ja danas, stojim ovde pred vama.
Hajde da ne čekamo više! Demokratija počinje ovde i sada! Demokratija je vladavina naroda, a nord to ste vi gospođo u trećem redu, vi devojko vedrog osmeha, vi mladiću ozbiljnog pogleda, gospodo u žiriju, svi mi u ovoj sali. Svaki naš korak put je u demokratiju. Kucnuo je čas da preispitamo sebe: Zašto smo nezadovoljni? Pitanje nije šta neko može učiniti za nas, pitanje je šta mi sami možemo učiniti. Zadatak je za svakog među nama da postane za nijansu bolji u onome, u čemu je već dobar i upotrebi svoju volju, istrajnost, umeće, da iz dobrog poristekne bolje, da iz kvalitetnog dođemo do kvalitetnijeg. Naravno, u našoj zemlji ima dosta problema, ali hajde da svako od nas reši deo problema i pomogne sebi, pa onda možemo očekivati od budućnosti da će nam biti naklonjena. Posle prvog koraka dolazi drugi, posle drugog treći, svaki novi dan je prilika da učinimo nešto novo, nešto pozitivno. Voleo bih da se svako od nas svake večeri pred spavanje zapita: Šta sam danas uradio dobro, a šta loše? I Šta bih mogao da uradim sutra kako bih ovo loše ispravio? Pozivam vas da zavrnemo rukave i prionemo na posao. Demokratija je izazov, put sa mnogo prepreka, a na tom putu prvo smo sami sebi najveći protivnici. Ali, ja sam optimista, ja verujem i spreman sam.
A da li ste vi?
Miloš Pavlović IVe2
Pobednička beseda na XIX Republičkom takmičenju u besedništvu
| |