| |
(Beseda kojom je Kristina Dinčić učenica IVb nastupala na zadatu temu i osvojila II drugo mesto na XXI Republičkom takmičenju u besedništvu) „Kroz kakva društva treba još proći“, pitao se Miodrag Pavlović, a pitam se i ja: „Kroz kakve ljudske vidike, kroz zlohodnike, pauke-vojnike, kroz šume pošasnika, kroz uši doušnika“ da bismo shvatili da promene neće biti, ako ne počnemo od sebe, danas, prvim svojim sledećim korakom. „Branite se“, menjajte se, „naučite pesmu“, ali budite svoji, imajte stav i petlju. Uče nas od prvog koraka da budemo dobri, poslušni i razložni, a opet, kaže se: napredak sveta ne zavisi od razložnog čoveka, nego od onog koji pomera granice i horizonte. Ostvarite se kao ličnost i pojedinac, jer, iako je svako od nas jedinka, mrva i kaplja, delovi smo mnogih većih celina – porodice, nacije, ljudskog roda, univerzuma i možemo blistati kao bozon, a božja čestica jesmo i sposobni smo pomeriti i promeniti kosmos. Plašiš se? Ćutiš? Čuješ: „Lud je onaj koji se opire sistemu“. Promena ti izgleda kao preveliki zalogaj, podrazumeva veći stepen odgovornosti i napora i, naravno, lakše je odustati. Izdvoj se iz mase ljudi skrštenih ruku. Izađi iz obrasca, ne ulazi u šablon. Ti moraš biti promena koju želiš videti u svetu. Kada ti kažu: „Tu boju sada ne nosi niko. Takva odeća nije u trendu. Niko ne sluša takvu muziku ili niko neće čitati tu knjigu“. Ogovori: „Ja jesam NEKO i hoću“. Uči od uspešnih. Čuli ste za Vorena Bafeta, jednog od prvih na Forbsovoj listi, ali, možda, niste znali da živi u maloj kući sa 3 sobe koju je kupio pre pedesetak godina. Kaže da ima sve što mu treba u toj kući, a oko nje nema ni zidova, ni rešetaka. Vozi sam svoj auto, nema šofere ni telohranitelje. Govori da novac ne stvara čoveka, već čovek stvara novac. NJegov savet glasi: “Život je toliko jednostavan koliko ga vi napravite takvim”. Ne radi ono što drugi govore. Saslušaj ih, ali uradi ono što čini da se osećaš bolje. Zato, voli sebe dovoljno da postaneš svestan da zaslužuješ kvalitetniji život i panika ili strah te neće odvući od cilja. Voli ljude oko sebe. Podeli obrok i biće više sitih, podeli znanje i sreću i oni će porasti. Budi posvećen dobru i istrajan u radu. I ne samo da ćeš se osećati bolje i da će se odraz u ogledalu stalno osmehivati, nego će i ljudi u tvom okruženju poželeti isto. Podstiči druge, motiviši ih, inspiriši na velika i dobra dela. Iskustva i znanja drugih postoje da bi ti pokazali vrata, ali kroz njih moraš proći SAM i ništa ne treba čekati. Svemu treba ići u susret. Ja krećem, pridružite mi se! Kristina Dinčić IVb (Beseda kojom je na izabranu temu nastupala Danica Cekić učenica odeljenja IVe3 i osvojila III mesto na XXI Republičkom takmičenju u besedništvu) Neću da se rukovodim markama odeće. Nosim ono u čemu se udobno osećam. Neću da trošim novac na nepotrebne stvari. Nemam svog gurua ni mantru. Nisam u trendu. Ne pijem i ne pušim, kupujem ono što mi je zaista potrebno. Najzad, ovo je moj život. Zašto da drugima pružim priliku da njime upravljaju. Možda i vi želite da sve ovo viknete iz sveg grla, ali nešto vam stegne glasnice i zamrzne reč na vrh jezika. Mi smo globalno selo, sve se sazna. Deo smo većine, tako je lakše. Nećemo da privlačimo pažnju, da dižemo prašinu, da talasamo. Uljuljkani smo u žabokrečinu mrtvog mora. Jedna lasta ne čini prleće. Ne mogu ja sam. Ne mogu protiv sistema. U ponedeljak ću. Ma, biće bolje sledeće godine. Neće, ljudi, neće. Ni iz čega ništa nastati ne može, a mi smo to ništa. Jedan orah koji spolja deluje perfektno, a unutar njega je buđ, čemer i jad. Tvrd je orah nekada bio voćka čudnovata i jaka, ali je to danas samo legenda ili... da vas pozovem na ustanak. Probudi se, ne budi epigon! Ne budi slep kod očiju, ti koji me gledaš i pitaš se - šta mi bi! Ne veruj svemu – proveravaj, a vidim u bistrini tvojih očiju da ti treba samo malo ohrabrenje. Ne sledi druge, ne imitiraj. Budi svoj! Ispravi se i podigni glavu! Pronađi svoju pasiju i ne brini o tome šta drugi misle. Čitaj, čitaj, čitaj. Zaljubi se u stihove Majakovskog i kao on izađi na trg i govori da bi te videli, da se izdvojiš iz mnoštva i gomile. Recituj: Misao vašu, što mašta na omekšalom mozgu, ko lakej na ma masnoj sofi, od sala nadut, dražiću dronjcima srca, okrvavljenim grozno, sit narugavši se, bezočan i ljut. Ja u duši nemam nijedne sede vlasi, ni staračke nežnosti nema u njoj! Zagluši svet snagom svoga glasa i pokaži skalu njegovog raspona od besprekorne nežnosti do besa. Jer, verujem da te kao i mene razbesne svi koji samo lajkuju i prepričavaju žutu štampu. Svi koji su ogrnuli veštačko krzno zato što je to trend, a ne zato što istinski vole životinje. Oni što su postali tvitertaši i istagram-konzumenti i ne silaze sa fejsbuka, jer su tamo svi. Idu na premijere i liturgije podjednako da bi svoj selfi dokument okačili na zid, a vera im nije jača strana kao ni kultura i poznavanje umetnosti. Čuvena je ta priča o potkivanju žabe. Ali vi imajte svoju, ličnu, originalnu, nepatvorenu i nemojte je kačiti na zid, ne treba da je lajkuje mnoštvo. NJeno će biće biti vidljivo i svetlo, jer ne može se grad sakriti kad na brdu stoji. A kada vas budu pitali u čemu je vaša tajna, jer niste baš u skladu sa trendovima, mast hev i po pomodnoj meri – kažite samo TO SAM JA. Danica Cekić IVe3 |
AutorOlivera Arizanović, nastavnik srpskog jezika i književnosti u Ekonomskoj školi u Nišu u koautorstvu sa svojim učenicima projekti
Archives
November 2022
|