(Beseda kojom je na izabranu temu nastupala Danica Cekić učenica odeljenja IVe3 i osvojila III mesto na XXI Republičkom takmičenju u besedništvu)
Neću da se rukovodim markama odeće. Nosim ono u čemu se udobno osećam. Neću da trošim novac na nepotrebne stvari. Nemam svog gurua ni mantru. Nisam u trendu. Ne pijem i ne pušim, kupujem ono što mi je zaista potrebno. Najzad, ovo je moj život. Zašto da drugima pružim priliku da njime upravljaju.
Možda i vi želite da sve ovo viknete iz sveg grla, ali nešto vam stegne glasnice i zamrzne reč na vrh jezika. Mi smo globalno selo, sve se sazna. Deo smo većine, tako je lakše. Nećemo da privlačimo pažnju, da dižemo prašinu, da talasamo. Uljuljkani smo u žabokrečinu mrtvog mora.
Jedna lasta ne čini prleće. Ne mogu ja sam. Ne mogu protiv sistema. U ponedeljak ću. Ma, biće bolje sledeće godine.
Neće, ljudi, neće.
Ni iz čega ništa nastati ne može, a mi smo to ništa. Jedan orah koji spolja deluje perfektno, a unutar njega je buđ, čemer i jad. Tvrd je orah nekada bio voćka čudnovata i jaka, ali je to danas samo legenda ili... da vas pozovem na ustanak.
Probudi se, ne budi epigon! Ne budi slep kod očiju, ti koji me gledaš i pitaš se - šta mi bi! Ne veruj svemu – proveravaj, a vidim u bistrini tvojih očiju da ti treba samo malo ohrabrenje. Ne sledi druge, ne imitiraj. Budi svoj! Ispravi se i podigni glavu!
Pronađi svoju pasiju i ne brini o tome šta drugi misle. Čitaj, čitaj, čitaj.
Zaljubi se u stihove Majakovskog i kao on izađi na trg i govori da bi te videli, da se izdvojiš iz mnoštva i gomile.
Recituj:
Misao vašu, što mašta na omekšalom mozgu,
ko lakej na ma masnoj sofi, od sala nadut,
dražiću dronjcima srca, okrvavljenim grozno,
sit narugavši se, bezočan i ljut.
Ja u duši nemam nijedne sede vlasi,
ni staračke nežnosti nema u njoj!
Zagluši svet snagom svoga glasa i pokaži skalu njegovog raspona od besprekorne nežnosti do besa.
Jer, verujem da te kao i mene razbesne svi koji samo lajkuju i prepričavaju žutu štampu. Svi koji su ogrnuli veštačko krzno zato što je to trend, a ne zato što istinski vole životinje. Oni što su postali tvitertaši i istagram-konzumenti i ne silaze sa fejsbuka, jer su tamo svi. Idu na premijere i liturgije podjednako da bi svoj selfi dokument okačili na zid, a vera im nije jača strana kao ni kultura i poznavanje umetnosti.
Čuvena je ta priča o potkivanju žabe. Ali vi imajte svoju, ličnu, originalnu, nepatvorenu i nemojte je kačiti na zid, ne treba da je lajkuje mnoštvo. NJeno će biće biti vidljivo i svetlo, jer ne može se grad sakriti kad na brdu stoji.
A kada vas budu pitali u čemu je vaša tajna, jer niste baš u skladu sa trendovima, mast hev i po pomodnoj meri – kažite samo TO SAM JA.
Danica Cekić IVe3